Organska (ekološka, biološka) poljoprivreda je prema široko prihvaćenoj definiciji "sistem ekološkog upravljanja koji promoviše i unapređuje biodiverzitet, kruženje materije i biološku aktivnost zemljišta. Zasnovan je na minimalnoj upotrebi materija koje nisu poreklom sa farme i na upravljačkoj praksi koja uspostavlja, održava i unapređuje ekološku ravnotežu".
Pojednostavljeno rečeno to je poljoprivredna proizvodnja koja u najvećoj mogućoj meri poštuje prirodne zakone i procese i njih koristi u postizanju održive proizvodnje preko principa zdravlja od zemljišta, biljaka, životinja do agroekosistema, čoveka i životne sredine.
U samoj definiciji jasno se ističu bitni elementi organske poljoprivrede:
a) biodiverzitet ili bioraznolikost, što podrazumeva da se ovim sistemom unapređuje bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta na farmi, od gajenih vrsta, biljaka spontane flore, mikroorganizama, korisnih insekata, nematoda, kao i drugih korisnih vrsta (ptice, ježevi, zmije, gliste);
b) kruženje materije, podrazumeva da svaki materijal biljnog porekla koji nije iskorišćen u berbi kroz proces kompostiranja (usmereni ili spontani) biva vraćen u zemljište;
c) biološka aktivnost zemljišta – zemljište je živi sistem u kome se na 1 ha nalazi do 15 t mikrorogamizama, u jednom gramu i do milijardu bakterija, oko 300 m micelija gljiva, dvadesetak nematoda. Nematode se hrane bakterijama i prevode hraniva u bijkama pristupačne oblike. U metru kubnom zdravog zemljišta nalazi se oko 150 glista koje godišnje stvaraju 6 do 10 t glistenjaka. Sve napred navedenene vrednosti brojnosti organizama odnose se na zemljišta na kojima se više godina sprovode metode organske poljoprivrede, dok je brojnost na zemljištima u konvencionalnoj poljoprivredi drastično niža.
Sva tri termina (organska, ekološka, biološka) poljoprivreda su ravnopravni, a države koje donose propise vezane za ovu poljoprivredu opredeljuju se za naziv koji će koristiti polazeći od toga šta u njima prepoznaju kao najvažnije. Termin "organska" poljoprivreda vodi poreklo od sadržaja organskih materija u zemljištu, pre svega humusa, i slobodno možemo konstatovati da je sadržaj organskih materija u zemljištu temelj uspešne organske poljoprivrede. U Srbiji u Zakonu o organskoj proizvodnji (Sl. Glasnik RS br. 30 od 7. maja 2010 i 17 od 14. marta 2019) definisani su svi pojmovi, načela, principi, podsticajne mere, kontrola, prerada, obeležavanje, skladištenje, prevoz, prodaja, uvoz, izvoz i inspekcijski nadzor. Pravilnik o kontroli i sertifikacji u organskoj proizvodnji i metodama organske proizvodnje (Sl. Glasnik RS br. 95 od 3. jula 2020 i 24. od 19.3. 2021) pored detaljnije razrade pojmova, opisuje metode organske biljne i stočarske proizvodnje, period konverzije, mere u slučaju nepravilnosti, način vršenja kontrole, vođenje evidencija, postupci prerade, izgled oznake i nacionalnog znaka, način skladištenja i prevoza. Pravilnik u Prilogu 1 sadrži spisak dozvoljenih sredstava za ishranu bilja i oplemenjivača zemljišta u organskoj proizvodnji, a Prilogu 2 spisak aktivnih supstanci koje su sadržane u sredstvima za zaštitu bilja dozvoljenih za upotrebu u organskoj proizvodnji.